ili preciznije "Rudnik Omarska" bio je logor za zatvaranje i mučenje bošnjačkog i hrvatskog stanovništva, s područja općine Prijedor u razdoblju svibanj - kolovoz 1992. godine.
Logor su organizirali lokalne vlastodršci nakon nasilnog preuzimanja vlasti, od strane Srpske demokratske stranke, u općini tijekom svibnja iste godine. Tada je organizirana sustavna kampanja zatvaranja i protjerivanja nesrpskog stanovništva prijedorske regije, a njihova imovina je pljačkana i uništavana. 
Točna lokacija logora je rudnik željezne rude "Omarska", udaljen nekoliko kilometara od istoimenog srpskog mjesta. U logoru je bilo zatvoreno, u krajnje nečovječnim uvjetima, više tisuća ljudi. Logoraši su bili izloženi torturi različitog tipa: fizičkom mučenju, psihičkom maltretiranju, silovanjima i raznim oblicima seksualnog mučenja, te ubojstvima.
Logor je bio dio organiziranog sistema deportacije i zatvaranja bošnjačkog i hrvatskog stanovništva tijekom 1992. godine. Na teritoriju općine Prijedor, uz logor "Rudnik Omarska", djelovalo je više sličnih mjesta mučilišta i stratišta poput "Keraterma" u Prijedoru, "Trnopolja" kod Kozarca i drugih, a usko su povezani i s koncentracijskim logorom "Manjača" na teritoriju općine Banja Luka.
Kroz logor "Rudnik Omarska" prošlo je više tisuća ljudi. Prema iskazima svjedoka, sa suđenja na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, u logoru je bilo pritvoreno i više desetina žena. Dio njih bio je izložen sustavnom mučenju i silovanjima.
Dio logoraša je uspio domoći se slobode potplaćivanjem čuvara i zapovjednika logora, a siromašni su likvidirani. Njihovi tjelesni ostaci se ekshumiraju na širem području prijedorske regije. Računa se da je na području prijedorske i susjednih općina likvidirano do dvije tisuće ljudi bošnjačke i hrvatske narodnosti.

Presude vezane za ovaj logor možete pročitati klikom na link: http://www.icty.org/bcs/case/kvocka/4

Logor Manjača je bio koncentracijski logor na planini Manjača u blizini Banje Luke kojeg su od 1991. do 1992. (a ponovno djelomično i u 1995.) vodile vojne snage Republike Srpske kako bi držale zatvorenike, hrvatske civile i vojnike tijekom Domovinskog rata i bošnjačke civile i vojnike tijekom rata u Bosni i Hercegovini. 
Logor je zatvoren krajem 1992. zbog međunarodnog pritiska, ali je opet na neko vrijeme otvoren u listopadu 1995. Procjenjuje se da je između 3,000 i 8,000 ljudi prošlo kroz logor. Broj ubijenih je nepoznat.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije navodi da je neosporno utvrđeno da je barem 10 osoba ubijeno na toj lokaciji. Druge procjene sežu i do 50. Međunarodni sud pravde navodi da je u blizini logora pronađena masovna grobnica sa 540 leševa, koji su "vjerojatno iz Manjače".

Logor "Luka" Brčko je bio koncentracioni logor za zatvaranje i mučenje hrvatskog i bošnjačkog stanovništva, sa područja općine Brčko tokom 1992. godine za vrijeme rata u BiH.

Logor su organizirali lokalne vlasti, nakon nasilnog preuzimanja vlasti, od strane Srpske demokratske stranke, u općini tijekom mjeseca svibnja 1992. godine.

Organizirana je sistematska kampanja zatvaranja i protjerivanja nesrpskog stanovništva Brčkog, a njihova imovina je pljačkana i uništavana. 

Logor je bio dio organiziranog sistema deportacije, zatvaranja hrvatskog i bošnjačkog stanovništva tijekom 1992. godine. Na teritoriju općine Brčko, uz logor "Luka", djelovalo je više sličnih mjesta mučilišta i stratišta poput DTV Partizan, Hotel Posavina, Zgrada Sekretarijata unutrašnjih poslova u Brčkom, kafana Westfalija, Hotel Galeb, Laser autodepo.

Logor je zatvoren u kolovozu 1992. godine, nakon što je Međunarodni crveni križ najavio inspekciju. Zbog stranaca sve prostorije su okrečene, dvorište oprano, a zatočenici prebačeni u Batković kod Bijeljine.

Koncentracioni logor Batković bio je jedan od najvećih logora u Bosni i Hercegovini. Formiran je 1. travnja 1992. godine od strane Jugoslovenske narodne armije (JNA), a kroz njega je prošlo više od 4.000 logoraša iz cijele države. Ubijeno je najmanje 80 zatočenika, a na desetine njih je fizički i seksualno zlostavljano. Logor je zatvoren krajem siječnja 1996. godine. 

Logor je smješten oko 12 km sjeverno od Bijeljine, a 3 km od Batkovića. Rijeka Sava je bila dva km od logora. Glavne zgrade su opisane kao dvije velike štale – poljoprivredna spremišta 50 x 20 metara. Nije bilo niti grijanja niti svjetla, osim danjeg. Mnogi su oboljeli od dizenterije. Logor je sa tri strane okružen bodljikavom žičanom ogradom, visine dva metra, a sa južne strane je bio zaštitni metalni zid. Glavni ulaz je bio sa zapadne strane gdje su bile zgrade za srpsku vojsku i uredi. Osmatračnica sa reflektorima je bila na istočnoj strani logora. Zatočenici svjedoče kako je na toj 7 metara visokoj osmatračnici uvijek bilo nekoliko naoružanih čuvara. Logorom su zapovijedali članovi Srpske demokratske partije i četnici. Zapovjednik je bio JNA oficir Petar Dmitrović. Nakon njega (kolovoz 1992.) zapovjednik logora je bio major Mauzer za kojeg Vlada SAD kaže da je poznat i kao Ljubiša Savić.