U mjestu Uzdol u općini Prozor-Rama danas je obilježena 33. godišnjica jednog od najtežih zločina počinjenih nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini tijekom Domovinskog rata. Pripadnici Armije BiH 14. rujna 1993. godine ubili su 41 Hrvata, među kojima je bilo 29 civila. Najmlađa žrtva, Stjepan Zelić, imala je svega 10 godina, dok je najstarija, Luca Zelenika, imala 87 godina.
Zločin u Uzdolu dogodio se samo pet dana nakon pokolja u Grabovici, kada su također stradali hrvatski civili.
Toga 14. rujna život je zaustavljen u malom brdovitom selu u ramskom kraju. U krvavom napadu stradali su nedužni mještani, ali i pripadnici HVO-a koji su se našli u zasjedi. Među ukupno 41 ubijenom osobom bilo je 29 civila i 12 vojnika HVO-a.
I nakon 33 godine, sjećanja obitelji žrtava na taj tragični dan ostaju živa. Njihove ispovijesti i danas svjedoče o strahotama koje su pogodile Uzdol i njegove stanovnike, podsjećajući na bol koja nije nestala s protokom vremena.
Obilježavanje godišnjice još je jednom bilo prilika za odavanje počasti svim žrtvama te podsjećanje na njihova imena i sudbine, kako bi sjećanje na stradale ostalo trajno.
"Mater su mi ubili, ćaću su mi zaklali pred kućom. Kad sam vidjela onu krv, neću to nikad zaboraviti. I kad budem umirala, ako budem pri svijesti ono će mi biti u očima i pred očima", prisjeća se Kata Marić.
"Poginuli su mi stric, strina, stričevići, negdje oko jedanestero iz obitelji mi je poginulo. Od prvog dana sam tu bio, sudjelovao sam u ratu, poslije rata 1995. sam otišao za Zagreb i konkretno živim tamo, ali svake godine to mi je pod obavezu doći i dolazim tu na godišnjicu", rekao je Mijo Rajič
"Živi užas, to se ne može reći ni opisati. Gori vatra, viču Alahu ekber i ne znaš gdje ćeš ni gdje si. Operirao sam karcinom i išao na komisije i nemam nikakve pomoći", rekao je Slavko Barišić.
"Iz moje obitelji ubijen je otac moga muža i njegova nevjesta, znači moj svekar i moja jetrva. 33 godine su već prošle i što da kažemo, tuga, žalost i svaka godina je teža", riječi su Anice Ljubić.
No, nije samo okrutnost ovog zločina što boli Hrvate u ovom kraju i u cijeloj BiH, jer još više ih boli nepravda. Za ovaj zločin pred Sudom BiH kažnjen je samo zapovjednik prozorskog bataljuna Armije BiH Enver Buza sa svega osam godina zatvora. Izvršitelji nisu, kao ni vrhovni zapovjednici.
"Neki dan smo bili u Grabovici, danas smo u Uzdolu. Sjetimo se Trusine, Križančeva sela. Nažalost oda tadašnjeg političkog i vojnog vrha nitko nije osuđen za ove zločine koji su se dogodili nad civilnim stanovništvom od strane Armije RBiH", kazao je zamjenik ministra obrane BiH Slaven Galić.
Koliko je ovaj zločin bio okrutan potvrđuje i svjedočenje BBC-jeve novinarke Kathryn Adie na suđenju nekadašnjem načelniku Glavnog stožera Armije BiH Seferu Haliloviću u Haagu koji je u konačnici oslobođen krivnje. Ona je došla iz Središnje Bosne nakon maskra u Uzdolu i svjedočila stravičnim scenama u selu koje je bilo izvana potpuno prazno.
"Išli smo od kuće do kuće i scene kojima smo svjedočili su mrtvi ljudi u svakoj od kuća. Otkrili smo mrtve ljude, negdje jednog, negdje dva, negdje u dnevnom boravku jer to su male kuće. Na kauču, na podu. U jednoj kući sam vidjela tijelo u krevetu, a krevet je bio prekrivren krvlju. U drugoj kući vidjela sam tijelo u kutu, a velika mrlja krvi je bila raširena po bijelom zidu. Svi ovi ljudi su bili stariji, svi. Bio je jedan par u štali, vojska ih je pronašla. Čovjek je ležao na ženi i grlio ju je kako bi ju zaštitio, oboje su imali rane od metaka. I svako tijelo koje sam ugledala je imalo rane od metaka."
Uzdol dakako nije jedini zločin nad Hrvatima u BiH u proteklom ratu, jer ima ih još na desetke. A dodatnu bol izaziva to što se o njima jako malo zna u široj javnosti, dok ih oni koji štite počinitelje nazivaju izoliranim incidentima.
"Zločini nad Hrvatima u BiH, mislim da nisu dovoljno poznati ni u Hrvatskoj. Pođimo u Hrvatski sabor, pitajmo ljude što se dogodilo na ovim prostorima, nažalost mnogi će reći samo ono što su pročitali u medijima. A mediji su pokušali nametnuti odgovornost Hrvatske i hrvatskih snaga evo konkretno za rat s Armijom BiH. A zapravo je činjenica da su Hrvati na ovim prostorima svaku žrtvu podnijeli za očuvanje identiteta na ovim prostorima, za obranu BiH pa i za obranu Hrvatske", kazao je Ante Nazor.
Za ramske branitelje, koji se suočavaju s velikom nepravdom, Uzdol je i test za sve buduće aktivnosti hrvatske politike.
"Pozvao bih ovim putem sve institucije naše hrvatske da povedu računa o Uzdolu jer on je proglašen mjestom posebnog pijeteta žrtava Domovinskog rata i da računaju na to. Ovo je naša svetinja, za cijeli hrvatski narod i kad je proglašen mjestom posebnog pijeteta treba nešto i voditi računa i nešto ulagati. Jer ovakvim načinom kako se do sada vodi, nikoga ne prozivajući, ali neka se uozbilje i dobro povedu računa jer za određni broj godina ovdje nitko neće imati ni organizirati komemoraciju", istaknuo je Josip Prskalo.
Sjećanje na uzdolske žrtve nije samo obveza prema prošlosti, nego i opomena za budućnost. Unatoč izostanku pravde i tišini nadležnih institucija, žrtva Uzdola ostaje trajni simbol stradanja, ali i teške borbe hrvatskog naroda na ovim prostorima. A oni koji danas dolaze zapaliti svijeću svojim najmlijima zaslužuju barem da se ovo mjesto sačuva i nakon njih kada već ne mogu dočekati pravdu.
33. obljetnica Hrvatske Republike Herceg Bosne ponovno je u fokus stavila pitanje položaja hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Uz odavanje počasti poginulim hrvatskim braniteljima, predstavljena je i fotomonografija „1860 dana“ autora Joze Pavkovića.
Ovogodišnja obljetnica bila je prilika za prisjećanje na ratne godine, ali i za upućivanje političkih poruka o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini. Želja hrvatskog naroda za samostalnošću, neovisnošću i političkim djelovanjem tijekom devedesetih godina, u složenim političkim procesima i ratnim okolnostima, dovela je do osnivanja Hrvatske Republike Herceg Bosne, istaknuo je hrvatski ministar obrane Ivan Anušić.
Anušić je poručio kako će Hrvatska i dalje pružati potporu nastojanjima za ostvarivanje ravnopravnosti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, ocijenivši njegov trenutni položaj potpuno nepravednim.
Da su pitanje opstanka i ravnopravnosti Hrvata neraskidivo povezani s ratnim nasljeđem, istaknuo je i Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora BiH. Kazao je kako je hrvatski narod danas sveden na manjinu na područjima na kojima tijekom rata nisu postojale strukture Herceg Bosne.
Na današnji dan 1993. godine u Grudama, prije 33 godine, Hrvatska Zajednica Herceg-Bosna prerasla je u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu.
HRHB je bila izraz težnje hrvatskog naroda i tadašnjeg hrvatskog političkog vodstva za stvaranjem stabilne i prosperitetne nacionalne, kulturne, gospodarske i političke zajednice u Bosni i Hercegovini, koja bi Hrvatima omogućila institucionalnu i političku zaštitu te ravnopravnost.
Hrvatska Republika Herceg-Bosna izrasla je iz Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne, a njezino osnivanje odvijalo se u kontekstu međunarodnih mirovnih nastojanja, što je bilo vidljivo i kroz Owen-Stoltenbergov mirovni plan za okončanje rata u BiH.
Unatoč pokušajima da joj se kroz različite političke narative pripišu isključivo negativne konotacije, HRHB je za svoje zagovornike predstavljala institucionalni okvir kroz koji su Hrvati nastojali osigurati političku, kulturnu i institucionalnu ravnopravnost s druga dva konstitutivna naroda u BiH.
HRHB nije nastala s ciljem osporavanja Bosne i Hercegovine, kako se često prikazuje u dijelu javnog prostora, već je njezino političko nasljeđe bilo dio procesa koji je vodio prema Washingtonskom, a potom i Daytonskom mirovnom sporazumu te današnjem ustavnom uređenju Bosne i Hercegovine.
33 godine poslije, važno je o tom razdoblju govoriti odgovorno, bez jednostranih narativa i bez prešućivanja povijesnog konteksta u kojem je nastala.
Napravi li se retrospektiva 33 godine unazad, jasno se vidi da su Hrvati u BiH ostali i opstali jedino ondje gdje je bila Hrvatska Republika Herceg-Bosna, dok su na drugim područjima s većinskim bošnjačkim i srpskim stanovništvom svedeni na razinu statističke greške. Zbog toga ju treba promatrati kao političku ideju i misao vodilju za ponovno ostvarivanje pune jednakopravnosti koja je narušena puzajućim promjenama duha i biti daytonske BiH. To se najbolje očituje kroz nemogućnost Hrvata da izaberu legitimne političke predstavnike na svim razinama vlasti pa zbog toga imamo Komšića u četiri navrata u Predsjedništvu BiH te razne anomalije u domovima naroda i državnog i federalnog parlamenta.
U posljednjih desetak godina baština Herceg-Bosne vratila se u javni diskurs i politički predstavnici Hrvata ne libe se afirmirati nasljeđe HRHB kao podlogu za vraćanje u daytonske okvire i punu participaciju političkih prava Hrvata.
Za prosperitet područja koja su bila dio HRHB-a ključni su demografska obnova, ulaganje u gospodarstvo i obrazovanje, kao i izgradnja i daljnji razvoj strateških institucija poput Sveučilišta u Mostaru, Sveučilišne kliničke bolnice Mostar, Hrvatskog narodnog kazališta i drugih. Jednako važno je jačati institucionalnu povezanost između većinski hrvatskih županija te jedinica lokalne samouprave u kojima žive Hrvati, kao i pružati podršku projektima u mjestima u kojima su hrvatske zajednice malobrojne.
Ostaje pitanje kada će se stvoriti dovoljan politički kapital da se priča o Herceg-Bosni podigne na još veću razinu i o njoj govori u međunarodnim krugovima kao mogućem sredstvu zaštite vitalnih interesa hrvatskog naroda u BiH, ali i kao dijelu mozaika koji nedostaje da bi BiH mogla opstati i prerasti u uređenu proeuropsku zemlju.
Prisjećamo se dana kada je utemeljena Hrvatska Republika Herceg-Bosna, kamen temeljac svih procesa koji su se vodili u Domovinskom ratu i čiju su povijesnu važnost i učinkovitost oružanih snaga Hrvatske Republike Herceg-Bosne isklesali u ratu hrvatski dragovoljci i veterani Hrvatskog vijeća obrane.
Prije svega, obiteljima poginulih i umrlih hrvatskih branitelja, hrvatskim vojnim invalidima, dragovoljcima i veteranima, hrvatskim braniteljima, hrvatskim logorašima Domovinskog rata te svima onima kojima je Herceg-Bosna u srcu, čestitamo 33. obljetnicu utemeljenja Hrvatske Republike Herceg-Bosne.
Predsjednik Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata u BiH
Miroslav Zelić
U Bugojnu je obilježena 33. obljetnica stradanja i progona Hrvata, uz dostojanstveno sjećanje na poginule, nestale, odvedene i sve koji su prošli kroz ratne logore i zatočeničke objekte. Obilježavanje je započelo polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomen-obilježja na katoličkom gradskom groblju u Bugojnu.
Uz članove obitelji stradalih, na obilježavanju su sudjelovali brojni predstavnici političkog, vjerskog i društvenog života, braniteljskih udruga te gosti iz Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske.
Počast žrtvama odalo je izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine, koje je predvodila predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara. U izaslanstvu su bili zamjenik predsjedatelja Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Marinko Čavara, federalni ministar pravde Vedran Škobić, predsjedatelj Sabora Županije Središnja Bosna Dražen Matišić, predsjednik Vlade Zapadnohercegovačke županije Predrag Čović, ministar hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Zapadnohercegovačke županije Mladen Begić, izaslanik u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH Ivo Šimunović te zastupnica u Saboru Županije Središnja Bosna Ana Šindrić.
Obilježavanju su nazočili i predsjednik Općinskog vijeća Bugojno Igor Vrljić, predsjednik Općinskog vijeća Busovača Marko Šantić te izaslanstvo Vlade Republike Hrvatske, koje je predvodio veleposlanik Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini Ivan Sabolić.
Počast stradalima odali su i predstavnici braniteljskih udruga sa svih razina, predvođeni predsjednikom HULDR-e u BiH Miroslavom Zelićem i predsjednikom HVIDRA-e BiH Draganom Radićem, uz brojne uzvanike i goste iz Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske.
Obilježavanje je još jednom podsjetilo na tešku sudbinu bugojanskih Hrvata. Prije 33 godine iz Bugojna je prognano oko 15.000 Hrvata, ubijena je 311 osoba, dok je približno 2.000 Hrvata prošlo kroz logore i zatočeničke objekte Armije Bosne i Hercegovine.
Nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća, izaslanstva su posjetila župnu kuću župe sv. Ante Padovanskog, gdje ih je primio župnik fra Jure Šekerija. Uslijedilo je misno slavlje u župnoj crkvi sv. Ante, služeno za sve poginule, nestale, odvedene i stradale Hrvate Bugojna.
U prigodnoj propovijedi fra Drago Blažević istaknuo je kako sjećanje na žrtve ne smije ostati samo na obilježavanju obljetnica i izgovorenim riječima, nego treba biti poticaj zajedništvu, odgovornosti i trajnoj brizi za obitelji koje i danas žive s posljedicama gubitka.
Naglasio je kako patnja ne smije stvarati nove podjele niti ljude učiniti ravnodušnima. Ona treba biti poziv na blizinu, suosjećanje i djelovanje prožeto ljubavlju. Nijedna žrtva, obiteljska rana ni ljudska priča ne smiju biti prepuštene zaboravu. Trideset i tri godine poslije, obitelji žrtava i dalje čekaju odgovore. Njihovo pravo na istinu, dostojanstvo i pravdu ne zastarijeva i ne smije biti prepušteno zaboravu.
Potvrđena je dobra suradnja udruga koje okupljaju pripadnike HVO-a i članove njihovih obitelji s Ministarstvom hrvatskih branitelja, uz zahvalu na svim iskoracima u proteklih deset godina u pogledu zaštite i unaprjeđenja njihovih prava
Potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved te predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH Dragan Čović održali su sastanak s predstavnicima udruga koje okupljaju pripadnike Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i članove njihovih obitelji.
Uz domaćine sastanka, sudjelovali su i voditelj Odjela za branitelje HNS-a BiH Mladen Begić, predsjednica Udruge obitelji poginulih hrvatskih branitelja HVO-a Jasna Zlomislić, predsjednik Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata u BiH Miroslav Zelić, predstavnik Udruge HVIDR-a Dragan Radić, zamjenik ravnatelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Ivo Bulaja te predstavnici Ministarstva hrvatskih branitelja.
Tijekom sastanka razgovaralo se o daljnjem jačanju suradnje s ciljem unaprjeđenja položaja pripadnika HVO-a i članova njihovih obitelji. Poseban naglasak stavljen je na nastavak provedbe projekata i programa koje Ministarstvo hrvatskih branitelja kontinuirano provodi u suradnji s braniteljsko-stradalničkim udrugama iz Bosne i Hercegovine.
Snažno partnerstvo i kontinuirana potpora
Ministar Tomo Medved zahvalio je predstavnicima udruga na uspješnoj suradnji tijekom proteklih deset godina svog mandata te podsjetio na najvažnije mjere i aktivnosti koje su u tom razdoblju provedene u korist pripadnika HVO-a. Posebno je istaknuo donošenje Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, kojim je pripadnicima HVO-a iz BiH omogućeno ostvarivanje prava na mirovinu u Republici Hrvatskoj. Kasnijim izmjenama i dopunama Zakona dodatno su proširena njihova prava, uključujući mogućnost podnošenja zahtjeva za invalidsku mirovinu svim stradalnicima iz redova HVO-a.
Naglasio je kako Republika Hrvatska ostaje čvrsto opredijeljena pružanju potpore pripadnicima HVO-a i članovima njihovih obitelji, istaknuvši njihov značajan doprinos obrani Bosne i Hercegovine i zaštiti hrvatskoga naroda. Dodao je kako će Ministarstvo hrvatskih branitelja i u budućnosti nastaviti razvijati partnerski odnos s udrugama HVO-a kroz kontinuiranu suradnju i zajedničke projekte.
Predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH Dragan Čović potvrdio je kvalitetnu suradnju i redovitu komunikaciju s Ministarstvom hrvatskih branitelja te izrazio zahvalnost za sve aktivnosti koje Ministarstvo provodi u korist braniteljske populacije u Bosni i Hercegovini – od zaštite njihovih prava do očuvanja spomeničke baštine i kulture sjećanja.
Ujedno je istaknuo kako osobni angažman i dugogodišnja predanost ministra Medveda predstavljaju važan doprinos rješavanju pitanja od interesa za hrvatske branitelje u BiH, naglasivši da suradnja institucija Republike Hrvatske i predstavnika hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini ima ključnu ulogu u očuvanju dostojanstva onih koji su branili hrvatski narod i njegovu slobodu.
Predstavnici braniteljskih udruga zahvalili su Vladi Republike Hrvatske, predvođenoj predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem, te ministru Tomi Medvedu na dugogodišnjoj i kontinuiranoj potpori Ministarstva hrvatskih branitelja. Istaknuli su kako je upravo zahvaljujući takvoj suradnji ostvaren značajan napredak u zaštiti prava hrvatskih branitelja, očuvanju njihova dostojanstva, skrbi o hrvatskim ratnim vojnim invalidima te pružanju potpore obiteljima poginulih i nestalih branitelja, kao i radu braniteljskih udruga.
Posebno su istaknuli doprinos Republike Hrvatske u očuvanju kulture sjećanja kroz potporu organizaciji obilježavanja važnih obljetnica i komemoracija. Također su naglasili važnost pomoći koju hrvatski branitelji HVO-a i članovi njihovih obitelji ostvaruju u području psihosocijalne skrbi, zdravstvene zaštite, stambenog zbrinjavanja te drugih programa i mjera potpore.
“Bez Herceg Bosne, koja je u temeljima ove zemlje, ne bi bilo ni Hrvata u BiH, a ni BiH”, poručili su
“Nova zvijezda na unitarističkom nebu velikobošnjačke politike otimanja ustavnih i političkih prava Hrvatima u Bosni i Hercegovini je rođena!
Zove se Dalija Orešković, zastupnica je u Saboru i ozbiljna je prijetnja ugrožavanju statusa miljenika sarajevke čaršije bivšem predsjedniku Republike Hrvatske Stjepanu Mesiću, koji je imao počasno i dobro plaćeno mjesto na sećiji na kojoj se dogovaralo gaženje prava njegovim sunarodnjacima u BiH!”, stoji u reagiranju Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata u BiH na izjave zastupnice Orešković o Herceg Bosni.
Legitimni oblik organiziranja
Komentirajući predloženu rezoluciju Domovinskog pokreta o Hrvatima u Bosni i Hercegovini, Orešković je izjavila, uz ostalo, da “naš identitet nije Herceg Bosna”.
”Treba nas zabrinuti ova najavljena inicijativa o rezoluciji kojom bi se afirmirala ideja koja snažno asocira na uspostavu Herceg Bosne! Herceg Bosna dio je ne samo identiteta Hrvata u Bosni i Hercegovini, ona je bila legitimni oblik političkog i vojnog organiziranja hrvatskog naroda u BiH koji se, zahvaljujući Herceg Bosni, obranio na svojim stoljetnim ognjištima.
Tamo gdje su se Hrvati organizirali kroz Herceg Bosnu, ne prepuštajući svoju sudbinu u ruke agresora, JNA i Vojske Republike Srpske, te saveznika koji su im zabili nož u leđa, Armije BiH ojačane borcima iz islamskih zemalja, opstao je i hrvatski narod, ali i BiH”, poručili su još bivši logoraši uz lekciju o ulozi HVO-a u obrani hrvatskog naroda i prestanku rata u BiH. “Postrojbe
“Što se nas hrvatskih logoraša u BiH tiče, Herceg Bosna je dio našeg bića i identiteta, nju smo ugradili u temelje ove zemlje”
“Herceg Bosna takvima i ne može biti dio identiteta, njihov je identitet odavno prebojen crvenozelenim bojama”
HVO-a, legitimne vojske osnovane temeljem odluka Herceg Bosne, sudjelujući u svim važnijim vojno-redarstvenim operacijama u BiH i Hrvatskoj, daju ogroman doprinos prestanku ratnih sukoba u BiH, nakon čega politički predstavnici hrvatskog naroda potpisuju mirovne sporazume kojima je stvorena današnja BiH, kao zajednica jednakopravnih naroda i građana. Herceg Bosna je, zastupnice Orešković, u samim temeljima BiH, dio je identiteta Hrvata u Bosni i Hercegovini, dok takvi kao Vi daju potporu onima koji sustavno ruše ustavna načela jednakosti i konstitutivnosti naroda u BiH.
Kao što su to radili u ratu, političkim sredstvima to danas čine u miru, udarajući na najmalobrojnije. Saveznici u tom procesu su im i izdajnici vlastitog naroda s druge strane granice, poput Mesića i Vas, kojima je imperativ zasjati na nebu velikobošnjačke politike preglasavanja i otimanja ustavnih i političkih prava Hrvatima u BiH.
Što se nas hrvatskih logoraša u BiH tiče, koje su mučili oni kojima podilazite, Herceg Bosna je dio našeg bića i identiteta, nju smo ugradili u temelje ove zemlje, koja je i naša domovina”, stoji u reagiranju u kojemu se logoraši na kraju osvrću i na ideološku pripadnost zastupnice Orešković, koja je bliska neprijateljima hrvatskog naroda u novijoj povijesti.
Totalitarni komunizam
”Nazvati one koji žele naš nestanak iz BiH prijateljima mogu samo osobe duboko pokvarene, koje zaslužuju da nakon kratkotrajne popularnosti u bošnjačkim medijima završe u blatu mržnje prema vlastitom narodu u BiH i podilaženja onima koji i danas vode ratove protiv njega, ovog puta na političkom planu ne birajući sredstva!
Herceg Bosna takvima i ne može biti dio identiteta, njihov je identitet odavno prebojen crvenozelenim bojama totalitarnog komunizma i islamskog ekstremizma!”, navodi se na kraju reagiranja.
Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u Bosni i Hercegovini najoštrije je osudila izjave gradonačelnika Banje Luke Draško Stanivuković povodom uklanjanja spomen-obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u Modranu kod Dervente.
Iz Koordinacije poručuju kako smatraju neprihvatljivim svako likovanje nad uklanjanjem spomenika te ističu da neće dopustiti omalovažavanje žrtve poginulih branitelja niti pokušaje brisanja istine o stradanju Hrvata u Bosanskoj Posavini. Također su najavili da će od hrvatskih političkih predstavnika na svim razinama vlasti u BiH zatražiti jasan, odgovoran i dostojanstven institucionalni odgovor na ovakve postupke.
Priopćenje Koordinacije udruga HVO-a prenosimo u cijelosti u nastavku.
Spomen na hrvatske žrtve u Modranu neće nestati!
Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata HVO-a najoštrije osuđuje istup banjalučkog gradonačelnika Draška Stanivukovića u kojoj likuje zbog uklanjanja spomen-obilježja hrvatskim žrtvama u mjestu Modranu kod Dervente.
Posebno je neprihvatljivo da lekcije o “antifašizmu”, “žrtvama” i “povijesnom pamćenju” dijeli političar koji se hvali i veliča četnički pokret i njegove simbole. Licemjerno je govoriti o zabrani fašističkih obilježja, a istodobno prešućivati ili relativizirati simbole i nasljeđe četničkog zločinačkog pokreta.
