Nizom različitih sadržaja, od odavanja počasti ubijenim i umrlim inicijatorima i pripadnicima humanitarnog konvoja "Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu", uključujući i vozača Antu Vlajića koji je ubijen po povratku konvoja kod Uskoplja, molitve za njihove i duše poginulih branitelja, obilaska prostorija nekadašnje crkve-bolnice, druženja s ljudima kojima je spomenuti konvoj vratio nadu do svečane akademije u Vitezu, obilježeno je 29 godina od dolaska toga humanitarnog konvoja na odredište u Novu Bilu 20. prosinca 1993.

Okupljenima na akademiji, nekadašnjim zapovjednicima, pripadnicima postrojbi HVO-a u središnjoj Bosni, liječnicima Ratne bolnice u Biloj, predstavnicima udruga proisteklih iz Domovinskog rata, političkim predstavnicima hrvatskog naroda središnje Bosne, kao i Republike Hrvatske, brojnim svećenicima na čelu s fra Zdravkom Dadićem, provincijalom Franjevačke provincije Bosne Srebrene, najprije se obratio Ante Damjanović, ratni član sanitetskog stožera HVO-a i jedan od pokretača humanitarnog konvoja, zajedno s pokojnim dr. Slobodanom Langom i dr. Ivanom Bagarićem te Brankom Čulom. Dajmanović je okupljene podsjetio kako je sve počelo, a počelo je njegovim 40 dana dugim boravkom u okupiranoj Lašvanskoj dolini i potrebom da bude dio ljudi o čijoj se patnji ratne '93. nije znalo gotovo ništa. Po povratku u Hrvatsku ideju humanitarnog konvoja s ostalim inicijatorima pothvata predstavlja na HTV-u, u emisiji "U krupnom planu". - Od tog trenutka telefon mi ne prestaje zvoniti, zvali su ljudi iz moga Livna, Tomislavgrada, cijele Hercegovine, Hrvatske, Švicarske, svih krajeva svijeta, svi su željeli pomoći. Prije toga s idejom smo upoznali ministra Šuška, a on predsjednika Tuđmana, koji je odmah stao iza projekta, kao što će kasnije stati i iza gradnje bolnice u Novoj Biloj. Tadašnja vlast u Republici Hrvatskoj s predsjednikom Tuđmanom na čelu ponudila je sve što je bilo potrebno kako bi se konvoj realizirao. Pomoć su ponudili i obični ljudi čiji doprinos ne smijemo zaboraviti, prije svih, vozači kamiona koji su nam stavili na raspolaganje i sebe i vozila od kojih su živjeli i hranili obitelji - kazao je Damjanović. Osim dopremanja pomoći u hrani i lijekovima, glavni cilj konvoja sa stotinjak kamiona bio je poslati poruku nade Hrvatima okupirane Lašvanske doline, ali i zajedništva hrvatskog naroda spremnog pomoći sunarodnjacima koji su tada bili u vrlo teškom stanju, u potpunom okruženju, bez hrane i lijekova.

 -Vi ste dio hrvatskoga bića, te ratne '93., kao i danas, stalo nam je do vaše sudbine. No, vi ste ovdje opstali, ponajprije jer ste imali svoje Hrvatsko vijeće obrane. Zato čuvajte uspomenu na HVO i njegov doprinos obrani i opstanku Hrvata na ovom području - poruka je jednog od inicijatora Bijelog puta Ante Damjanovića. Uz Damjanovića, okupljenima se obratio i još jedan od inicijatora Bijelog puta Branko Čulo. On je na poseban način odao počast fra Franji Grebenaru, ratnom župniku u Novoj Biloj, dok se Damjanović prisjetio fra Ferde Vlašića te drugih svećenika, njih ukupno sedam, koji su s humanitarcima, medicinskim osobljem, novinarima i vozačima bili dio humanitarnog konvoja. Na svečanoj akademiji kojom je završen program obilježavanja 29 godina od dolaska humanitarnog konvoja na odredište, pred crkvu-bolnicu u Novoj Biloj, govorili su uime Hrvatskog narodnog sabora BiH Marinko Čavara te general Ilija Nakić uime Organizacijskog odbora obilježavanja ovog događaja. Obojica su izrazila zahvalnost sudionicima konvoja i onima koji su ga podržali.

- Neki će reći kako više nema smisla obilježavati ovakve godišnjice. To, jednostavno, nije istina i itekako ima smisla jer nijedan narod ne smije zaboraviti svoju povijest. Konvoj "Bijeli put" vratio nam je nadu da ćemo prebroditi pakao u kojemu smo bili te ratne '93., kada smo se s krunicom oko vrata, kao najjačim "oružjem", borili za goli opstanak. Opstali smo tada, nismo se predali i nikad se Hrvati središnje Bosne predati neće, bez obzira na sve pritiske, pa i progon naših heroja i branitelja - poručio je Nakić.