Život te nije mazio, 

ali si hrabro koračao naprijed,

došlo je vrijeme da se odmoriš.   

Karlo Marić rođen je 1946 godine kao drugo dijete u obitelji Franje i Anice u Grabovici kod Mostara.

Osnovnu i srednju učiteljsku školu završio je u Mostaru te počinje raditi kao učitelj najprije u Risovcu, a onda u Glogošnici. Poslije se zaposlio u Općini u Jablanici, a zatim i u MUP-u u Jablanici.

Oženio se Anicom Zelenika 1976 godine sa kojom je imao troje (3) djece: pokojnog Olivera, Vedrana i Anu, kao i šestero (6) unučadi.

Početkom Domovinskog među prvima se dragovoljno priključio organizaciji obrane Grabovice od neprijateljske agresije.

Kao pripadnik 3. samostalne satnije 1.Bojne bjelopoljske pod zapovjedništvom Marka – Make Radića.

10.05.1993. godine zarobljen je prilikom obrane Grabovice od neprijateljskog napada tzv. Armije BiH pod nazivom Neretva ¨93.

U logoru „Muzej“ u Jablanici za provedenih (10) deset mjeseci pretrpio je najstravičnije oblike psihičkih i fizičkih tortura koju su ostavile nepopravljive posljedice za njegov nastavak života.

Karla Marić je jedinstven primjer koliko čovjek može pretrpjeti zla, mržnje i surovosti, jer njegova patnja i bol, ujedno je i prikaz koliki monstrumi i zločinci mogu biti ljudi.

Tražeći božićnu ispovijed za druge logoraše u „Muzeju“ i za sebe „nagrađen“ je sa 70 dana samice, dobro ste čuli 70 dana samice, za nabrajanje ostalih metoda mučenja ovaj sprovod je prekratak…

Razmijenjen je 01.03.1994. godine nakon čega je nastavio svoje sudjelovanje u Hrvatskom Vijeću Obrane  do okončanja rata.

Pokušavajući pronaći životni smiraj nakon svih proživljenih nedaća, njegovu obitelj 2002 godine pogađa nova tragična vijest, prerani gubitak najstarijeg sina Olivera, pripadnika hrvatske specijalne policije, uzorna supruga i oca dva sina od 2 i 3 godine, slike i prilike svake obitelji…

Unatoč svim osobnim nedaćama, bolesti supruge Anice i vlastitoj bolesti, unatoč slijedu tragedija koje su obilježile njegov život, neumorno je svjedočio istinu o stradanju hrvatskog naroda, posebno ukazujući na žrtvu i patnje hrvatskih logoraša !

Svojim životom i djelima zadužio je svakog od nas, da svoju djecu i unuke, naučimo kako poštovati i cijeniti  žrtvu hrvatskih logoraša, kao i stradanja cijelog hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.

Počivao u miru božijem Karlo. Laka ti bila hrvatska zemlja....