U parku Doline u Gorancima u nedjelju je predstavljena knjiga „Rat prije rata!“ autora Viktora Stojkića, inače člana HKD Napredak – Glavne podružnice Mostar. 

Knjigu, koja vrlo precizno opisuje Mostar uoči rata i prve godine rata  u Hercegovini, i koja čitateljstvu približava ratna događanja u kojima je sudjelovao kao dragovoljac, ratni zapovjednik tadašnje Policijske postaje Mostar, kao pomoćnik ministra unutarnjih poslova HR HB i pukovnik HV-a, predstavili su Tihomir Zovko i Marijan Mandić, povjesničari i  poznavatelji i sudionici Domovinskoga rata na našim područjima. Moderatorica književnoga programa i predstavljanja knjige bila je Lorna Federici, objavljeno je na službanim stranicama HKDNnapredak.

Autor piše o događanjima kroz sve mjesece 1991. do konca lipnja 1992. na području Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske i šire. U BiH je u rujnu 1991. bilo kaotično stanje. U pojedinim mjestima Srbi su organizirali barikade i noćne straže. Policija je bila u iznimno delikatnom položaju. Aktivni sastav policije teško je mogao održavati sigurnost tim više što je i u policiji došlo do velike polarizacije. JNA je oduzela oružje Teritorijalne obrane, a jedino oružje bilo je koje je policija imala. Neum, Čapljinu, Stolac i Ravno okupirali su Užički i Titogradski korpus, koji su bili popunjeni rezervistima i dragovoljcima iz istočnoga dijela Hercegovine, Srbije i Crne Gore. Uslijedila su maltretiranja i zastrašivanja nesrpskoga pučanstva. Već su pale i prve žrtve. Na putu iz Posušja prema Tomislavgradu 18. rujna došlo je oružanoga sukoba između civila i pripadnika JNA. Poginuo je Ludvig Pavlović koji je jedini od Bugojanske skupine 1972. preživio jer mu je kao starijem maloljetniku smrtna kazna zamijenjena zatvorskom. Stojkić je noću 19/20. rujna mobilizirao pričuvni sastav policije podijelivši oružje (oko 1.000 pušaka). Te noći zapovjednik niških specijalaca Medžik tri puta je zvao i upozoravao Stojkića da prestane s mobilizacijom inače će to specijalci silom učiniti. I u drugim mjestima u BiH gdje su u većini bili Hrvati učinjeno je isto. U Mostaru je 23. rujna uspostavljen Krizni stožer, a naknadno je Predsjedništvo BiH donijelo zapovijed da se 27. rujna 1991. s početkom u 8 sati mobilizira pričuvni sastav policije. Tada je došlo do diferenciranja u policiji. Hrvati i Muslimani bili su na jednoj, a Srbi drugoj strani. Policija je uspostavila punktove, a predstavnici JNA ultimativno su prijetili da se punktovi uklone. No, policija se nije dala zastrašiti i nije dopustila da vojska zaposjedne važne kvote na Bilima i Planinici s kojih bi u potpunosti imali Mostar u obruču. Na kraju svakoga obrađenoga mjeseca nalaze se preslici dokumenata koji svjedoče iznesenu istinitost. Mnogobrojne fotografije u monografiji, također, zorno svjedoče istinu o kojoj Viktor Stojkić piše. Viktor Stojkić je u dvojakoj ulozi: kao autor monografije, a kao načelnik SJS Mostar bio je glavni akter događaja u Mostaru od dolaska rezervista u rujnu 1991. do početka rata u travnju 1992. Viktor Stojkić profesionalno i domoljubno odolijevao sedmomjesečnim provokacijama rezervista i JNA spriječivši kataklizmu u Mostaru.

U uvodnom dijelu programa predstavljač i recenzent knjige Tihomir Zovko, sveučilišni profesor, ustvrdio je da je knjiga „Rat prije rata“ poučno štivo za sve generacije koje izvrsno interpretira ratno stanje prije nagovještaja urbicida u Mostaru, kao i stanje poslije njega, a koji je zadesilo Mostar i okolicu. Kronološkom metodom autor brižljivo čuva uspomene i društvene događaje u ratnom Mostaru od zaustavljanja tenkova u Pologu pa sve do granatiranja gotov svih mostarskih naselja u zapadnom dijelu grada, kazao je Zovko.

Marijan Mandić istaknuo je kako ovom knjigom Stojkić pokazao kako zna pisati, te ga potaknuo da nastavi  s pisanjem, a o ovoj tematici nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Na kraju predstavljanja, autor Viktor Stojkić obratio se prisutnima uz zahvalu svim ljudima koji su pomogli da knjiga ugleda svjetlo dana.

Viktor Stojkić o svojoj knjizi  još kaže: “Knjiga je prvenstveno od dokumentarno-povijesnoga značaja za Hrvate. Motiv je pisanja ove knjige bio da ostavim poruku generacijama koje dolaze tj. našoj djeci i potomcima. Ovdje se povijest stalno ponavlja. Ako slučajno dožive, ne daj Bože, slično iskustvo da znaju kako smo mi to proživljavali na vlastitoj koži u Domovinskom ratu. U biti, mi smo samo nastavili slijed povijesti naših predaka. Oni su ovdje opstali i ostali u gotovo nemogućim uvjetima više od tisuću godina zahvaljujući tome što su bili jaki u vjeri i izdržali su sve što su nosila zlokobna vremena prošlosti. Podnijeli su žrtvu da bi mi danas uživali u zraku koji udišemo i prostoru na kojem obitavamo. Hvala im na tome!”/HMS/