Vitez, Mostar, Sarajevo, Odžak, Kiseljak, Grude, Široki Brijeg, Ljubuški, Posušje, Konjic, Novi Travnik, Travnik, Čapljina, Međugorje, Tuzla, Orašje, Stolac, Žepče, Čitluk, Neum, Domaljevac, Kupres, Maglaj, Jablanica, Bogdanovci (Vukovar), Brčko, Kreševo, ali i Zagreb, Split, Zadar, Beli Manastir, Kaštel Kambelovac, pa čak i Ženeva, Ljubljana, Bochum, Frankfurt i München.  

Svi ovi gradovi u srijedu navečer bili su ujedinjeni u jednom činu: odavanju počasti i traženju istine i pravde za ubijenu, masakriranu i što je najgore – zaboravljenu djecu Viteza.

Boris Antičević (1983.), Dražen Čečura (1978.), Sanja Garić, (1975.), njezin brat Milan Garić (1981.), Velimir Grebenar (1981.), njegova sestra Augustina Grebenar (1984.), Sanja Križanović (1978.) i Dragan Ramljak (1978.) imena su žrtvi koje godinama nisu dobile svoje dostojanstvo i pravdu.

Zbog ove neviđene nepravde, mladi hrvatski aktivisti diljem BiH, regije, ali i svijeta su u srijedu, u isto vrijeme, u 20 sati položili osam svijeća i osam bijelih ruža i poslali jasnu poruku: Možda nam niste dali pravdu, ali za istinu ćemo se boriti i naša djeca neće biti zaboravljena!

Podsjetimo, tog kobnog 10. lipnja 1993. petero je djece poginulo na mjestu, a troje je  naknadno umrlo od posljedica, u bolnici. Ostala djeca dobila su trajnu tjelesnu invalidnost.

Dan ranije su general Milivoj Petković (načelnik Glavnog stožera HVO) i general Rasim Delić (načelnik Glavnog štaba Armije BiH) u Kiseljaku sastavili sporazum o prestanku sukoba između sukobljenih strana. Taj je sporazum je proširen i potpisan sljedeći dan kada i stupa na snagu.

Prema Član(k)u 1., koji je nosio naziv "Prestanak neprijateljstva", dogovoreno je da: "Počevši od 14.00 sati 10.juna/lipnja 1993. godine, uspostavit će se apsolutni prekid vatre (op. a.) i zamrzavanje vojnih aktivnosti, uključujući vojne pokrete, raspoređivanje snaga i dalju fortifikaciju".

Međutim, istoga dana, u 20:45 h, iz područja pod nadzorom ABiH, Šljivičice i Kruščice, ispaljena je minobacačka granata kalibra 120 mm, koja je pala u Podgradinu, jedno od naselja Viteza, i napravila spomenuti zločin i tragediju. Iako je mjesto stradanja snimljeno kamerama, za nekoliko je dana na jednoj švicarskoj televiziji objavljeno kako je riječ o događaju gdje su "Hrvati pobili muslimansku djecu".