Članovi Hrvatske udruge logoraša u Bosni i Hercegovini obilježili su 26. obljetnicu zatvaranja logora Armije Republike BiH u Muzeju Bitke za ranjenike u Jablanici. U ovom logoru od 15. travnja 1993. do 1. ožujka 1994. bilo je zatočeno oko 600 Hrvata, pripadnika Hrvatskog vijeća obrane i civila Grabovice, Drežnice i Doljana.
Do danas nitko nije procesuiran po zapovjednoj odgovornosti za zločine počinjene u ovom logoru.
U Župnoj crkvi u Jablanici služena je sveta Misa i molitva. Misno slavlje predvodio je župnik iz Jablanice don Marko Šutalo.
Na sv. Misi su sudjelovali logoraši, župljani, prestavnici jablaničkih Udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, konzul Republike Hrvatske i drugi.
Ratni logor ‘Muzej’ su utemeljile bošnjačke vlasti u Jablanici 15. travnja 1993. kada su uhićeni i u logor dovedeni prvi Hrvati. Nakon dva velika zločina u selu Grabovici gdje su likvidirana 32 hrvatska civila te Doljanima gdje su pripadnici Armije BiH ubili 39 Hrvata, dovedeno je civilno stanovništvo i zarobljenici u ovaj logor, prenosi poskok.info
Molitvom, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća bivši logoraši Hrvati obilježili su u općini Jablanici u sjevernom dijelu Hercegovine 26. godišnjicu zatvaranja zloglasnog logora Muzej bošnjačke Armije BiH u kojemu je ubijeno ili od posljedica zlostavljanja umrlo sedam logoraša.
Logor “Muzej” osnovalo je ratno Predsjedništvo općine Jablanica 15. travnja 1993. godine kada su uhićeni i u logor dovedeni prvi Hrvati bez ikakva obrazloženja o razlozima zatvaranja.
Nakon toga, točnije 10. svibnja 1993. godine, nakon napada tzv. Armije BiH na hrvatsko selo Grabovicu, u logor su dovedeni zarobljeni pripadnici HVO-a.
Također, napadom tzv. Armije BiH na selo Doljane 28. srpnja 1993. godine prisilno je i protupravno u logor dovedeno više od 150 civila iz tog sela.
Najmlađa osoba imala 28 dana
– U toj skupini dovedena je i najmlađa osoba u logor, dijete starosti 28 dana, te više od 60 djece mlađe od 14 godina i veći broj starijih osoba.
U razdoblju od osnivanja do raspuštanja logora, 1. ožujka 1994. godine, kroz logor je prošlo više od 600 logoraša, od čega 88 vojno sposobnih, a ostalo su bili civili.
U logoru su na najgrublji način kršene Ženevske konvencije. Odvođenja logoraša na prisilni rad na prvu crtu bojišnice, namjerna ubojstva logoraša, njihovo premlaćivanje, silovanje i drugi nečovječni postupci bili su dio svakodnevice.
Logor je konačno raspušten 1. ožujka 1994. godine posredstvom Međunarodnog crvenog križa.
– Nažalost, ni nakon 26 godina od raspuštanja logora Tužiteljstvo BiH nije podiglo ni jednu optužnicu protiv odgovornih osoba za formiranje logora.
To jasno govori kakav je odnos bh. pravosuđa prema hrvatskim logorašima i kako nemaju sve žrtve isti status pred pravosudnim tijelima ove države.
Sakrivanje zločina
Štoviše, Tužiteljstvo BiH već godinama radi na kampanji da logore tzv. Armije BiH proglasi sabirnim centrima, odnosno promijeni povijesne činjenice da je ova vojna organizacija, uz potporu tadašnjeg bošnjačkog političkog vrha, imala stotine logora u kojima su mučeni i ubijani deseci Srba i Hrvata.
Najbolji primjer negiranja zločina je presuda Nihadu Bojadžiću koji je osuđen za zločine u logoru “Muzej”, ali za te zločine nije dobio ni dana zatvora. Zatvorsku kaznu koju je dobio služi za zločine u selu Trusina.
Hrvatski logoraši pozvali su još jednom domaće pravosuđe da svojim djelovanjem ne pokušava promijeniti povijesne činjenice, nego da radi svoj posao i procesuira one koji su formirali logore u kojima su Hrvati mučeni i ubijani.
Više od 20 godina čeka se na pravdu, a već sada je velik broj onih koji je nisu dočekali jer su preminuli čekajući da bh. pravosuđe počne raditi svoj posao.