Ova odluka se ne odnosi samo na predmete u kojima je pred domaćim sudovima već utvrđena obaveza isplate odštete, već na sve žrtve seksualnog nasilja u BiH.  

Početkom augusta ove godine je Komitet protiv torture Ujedinjenih nacija (UN) donio odluku kojom se Bosni i Hercegovini nalaže isplata odštete žrtvi silovanja u proteklom ratu, ali i obaveza uspostavljanja sistema reparacije za žrtve ratnog zločina silovanja.

Odluka je donesena nakon žalbe državljanke BiH koju je 1993. godine u blizini Sarajeva silovao pripadnik Vojske RS-a. Silovatelj je osuđen te mu je utvrđena i obaveza isplate odštete u iznosu od 15.000 eura, koju nikada nije ispunio jer, navodno, nije raspolagao dovoljnim novčanim iznosom. Komitet je, s tim u vezi, odlučio da država BiH mora isplatiti odštetu.

BiH u naredna tri mjeseca, koliko je ostavljeno za izjašnjavanje o mjerama koje je poduzela za implementaciju preporuka, treba da odluči na koji način će se to isplatiti, da li će to biti državne ili entitetske institucije, koje ministarstvo i koja budžetska stavka će biti u pitanju i da obavijesti Komitet o mjerama koje je poduzela kako bi implementirala odluku – kazala je za Faktor Adrijana Hanušić Bećirović, viša pravna savjetnica Trial Internationala, organizacije koja pomaže žrtvama seksualnog nasilja.

Pravna obaveza

Odluke Komiteta, pojašnjava, nisu direktno pravno obavezujuće na način na koji su sudske odluke, ali s obzirom na to da Komitet pruža autoritativno tumačenje UN-ove Konvencije protiv torture, koja jeste pravno obavezujuća za BiH jer ju je naša zemlja potpisala i ratificirala, onda indirektno ta odluka jeste obavezujuća i BiH je treba provoditi primjenjujući princip dobre vjere u poštivanju međunarodnih ugovornih obaveza. Ovo je pojačano time što ova konvencija, prema Ustavu BiH, uživa poseban status i direktnu primjenu u bh. pravnom sistemu.

Da bi se smatralo da država ispunjava sve obaveze iz Konvencije, ona mora ispuniti preporuke iz te odluke. Dalje posljedice koje slijede u slučaju neispunjenja su slične kao i kod Evropskog suda za ljudska prava, to jeste u domenu su diplomatskog karaktera. Radi se o tome da će naknadno, s obzirom da ćemo mi pratiti izvršenje i obavještavati Komitet UN-a o eventualnim problemima, to uključivati u posebne izvještaje specijalnog izvjestitelja koji prati implementaciju preporuka iz odluke i koji će se prezentirati Generalnoj skupštini UN-a. Nadalje, praksa je da se formuliraju dalje preporuke i vode na diplomatskom nivou razgovori u Ženevi i New Yorku kako bi se urgiralo za provođenje odluke – izjavila je Adrijana Hanušić Bećirović.

Ova odluka se ne odnosi samo na predmete u kojima je pred domaćim sudovima već utvrđena obaveza isplate odštete, već na sve žrtve seksualnog nasilja u BiH. Procjene o broju tih žrtava variraju, a Visoki komesarijat UN-a za izbjeglice navodi brojku od 12.000 osoba koje su pretrpjele seksualno nasilje tokom rata u BiH.

Komitet je utvrdio da sve žrtve mučenja zaslužuju i moraju dobiti naknadu štete, da je neopravdana primjena zastare rokova na njihove tužbene zahtjeve, što znači da se to odnosi i na one slučajeve u kojima su žrtve mučenja odbijene sa tužbenim zahtjevima primjenom zastarnih rokova. Ovdje je ukazano na to da država BiH mora uspostaviti neki mehanizam pomoću kojeg će se njima isplatiti naknada štete – pojašnjava naša sagovornica.

Visina naknade

Visinu naknade će utvrditi nadležne institucije BiH, a na temelju postojećih parametara iz sudske prakse. Do sada je, od 2015. godine kada je prvi put u okviru krivičnog postupka oštećenoj preživjeloj žrtvi silovanja u ratu dosuđena naknada štete, doneseno 15 takvih presuda, a žrtva po čijoj je žalbi Komitet donio odluku je drugi takav predmet u bh. pravosuđu.

Zanimalo nas je također da li ova odluka može predstavljati preokret i za ostale žrtve ratnih zločina u BiH, poput osoba koje su prošle kroz logore tokom proteklog rata.

U suštini, ova odluka se odnosi na žrtve mučenja, a da li je neko bio žrtva mučenja zavisi od individualne procjene okolnosti onoga što je ta žrtva pretrpjela. To je kompleksno pravno pitanje. Za zločin silovanja je utvrđeno u praksi UN Komiteta protiv torture i njihovim tumačenjima Konvencije da on predstavlja zločin mučenja. Sve žrtve silovanja su i žrtve mučenja, dok bi se za žrtve logora pred UN Komitetom moralo procijeniti od slučaja do slučaja, da li su konkretne okolnosti i radnje koje su oni pretrpjeli i ono što su oni pretrpjeli bilo tolikog inteziteta da se može smatrati kao zločin mučenja. Naše vlasti pak su prepoznali bivše logoraše kao žrtve mučenja u raznim zakonskim aktima i strateškim dokumentima – pojasnila je Hanušić Bećirović.

Preuzeto sa: www.faktor.ba