Slider
baner_veliki.jpg
photo_slider02.jpg
photo_slider01.jpg
http://129.121.3.244/~hrlogba/images/banners/photo_slider01.jpg
Predstavnici hrvatskih stradalničkih udruga od Brammerza tražili ubrzanje procesa za zločine nad Hrvatima pred Sudom BiH i zaštitu hrvatskih žrtava, svjedoka zločina.
Ubrzanje procesuiranja osoba koje su počinile ratne zločine u BiH, a skrivaju se u susjednim zemljama, u Srbiji i Hrvatskoj, bila je glavna tema sastanka kojeg je za posjeta BiH s predstavnicima bh. pravosudnih tijela imao glavni tužitelj Mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT) Serge Brammertz. Osim s predstavnicima pravosuđa u BiH, tužitelj Brammerz o ovoj temi razgovarao je i s predstavnicima udruga koje okupljaju bivše zatočenike i članove obitelji ubijenih i nestalih tijekom rata od 1992. do 1995. godine.
Nakon sastanaka Brammerz je izrazio nezadovoljstvo činjenicom da brojni počinitelji ratnih zločina i danas uživaju u slobodi, najčešće zlorabeći dvojna državljanstva kako bi pobjegli od procesuiranja pred sudovima u BiH. Govoreći o bjeguncima pred pravdom nije međutim spomenuo Sakiba Mahmuljina, osuđenika za ratne zločine koji je spas od pravosuđa pronašao u Turskoj.
Na suđenju Selmi Cikotiću i Dževadu Mlaći, svjedoci Državnog tužiteljstva govorili su o zarobljavanju u Bugojnu tijekom kojeg su vođeni na kopanje rovova na prve linije između Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije Bosne i Hercegovine, piše Detektor.ba.. Stipica Đapić je ispričao da je zarobljen u Bugojnu, te odvođen na više lokacija – podrum škole, podrum gimnazije i stadion. "Za mene je najgore bilo kopanje rovova na liniji u Uskoplju. Čeličnom žicom su nam vezivali ruke i oko 50 ljudi su pozivali i kamionima odvozili u Uskoplju", ispričao je svjedok. Posvjedočio je da je s još desetak ljudi kopao rovove i zemunice na brisanom prostoru između pripadnika HVO-a i Armije BiH. Kazao je da su njega s drugim zarobljenicima prebacili na Bistricu u Uskoplju, gdje je bio ranjen. "Kroz grudni koš mi je prošao rasprskavajući metak", rekao je Đapić i ispričao da je poslije prevezen u ratnu bolnicu, a da je zarobljen Tabaković poginuo desetak metara od mjesta gdje je on ranjen. Đapić je svjedočio na suđenju Dževadu Mlaći, optuženom u svojstvu predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojno, i Selmi Cikotiću, bivšem komandantu Operativne grupe Zapad Armije BiH. Mlaćo se tereti da je naredio ubojstva zarobljenika hrvatske nacionalnosti, a Cikotić da nije spriječio podređene pripadnike Armije BiH da počine kaznena djela, kao i da je propustio preduzeti mjere zbog mučenja i ubojstava ratnih zarobljenika. Damir Grgić ispričao je da je bio pripadnik Druge bojne HVO-a i da su ga pripadnici Armije BiH zarobili u njegovoj kući, te ga prvo odveli u sportski centar, a nakon toga u salon namještaja, pa na stadion. Ispričao je da je na stadionu boravio do sredine devetog mjeseca i da je s još 50 zarobljenika, žicom zavezanih ruku, odvezen na Rostovo.
Saslušanjem Marka Gunjače i Miroslava Zelića, bivših logoraša i svjedoka Tužiteljstva BiH, pred Sudom BiH u srijedu je nastavljeno suđenje Dževadu Mlaći, predsjedniku Ratnog predsjedništva Bugojna i Selmi Cikotiću, zapovjedniku Operativne grupe Zapad Trećeg korpusa Armije RBiH. Tereti ih se za zločine nad hrvatskim ratnim zarobljenicima u Bugojnu, uključujući i odvođenja na prisilni rad i crte između Armije RBiH i HVO-a gdje su služili kao živi štit, a mnogi od njih su i ranjeni, kao i nasilna odvođenja u nepoznato i likvidacije logoraša. Marko Gunjača, bivši zatočenik logora Armije R BiH svjedočio je među ostalim i o svakodnevnim odvođenjima na prisilno kopanje rovova, na prvim crtama obrane prema položajima HVO-a. Miroslav Zelić je također odvođen na prvu crtu prema Uskoplju gdje je 23. listopada 1993. godine ranjen. "Prozvan sam zajedno s desetak logoraša iz logora Stadion i odveden najprije u Osnovnu školu u Pajić Polju odakle smo pješice išli na crtu prema Uskoplju, u rejonu Rajci. Kao živi štit svjedočili smo žestokom obračunu između Armije RBiH i HVO-a u kojem sam ranjen. Nisam mislio da će itko od nas logoraša koji smo tu bili bez ikakve mogućnosti da se branimo, preživjeti", posvjedočio je Zelić o okolnostima pod kojima je ranjen. Obranu Mlaće i Cikotića koji su tek nijemo promatrali svjedočenja logoraša, nisu zanimale okolnosti pod kojima se prema logorašima postupalo nečovječno, izlažući ih svakodnevnim torturama i pogibeljima. Fokusirali su se isključivo na pokušaj diskreditiranja svjedoka, posebno Miroslava Zelića koji je godinama bio predsjednik HVIDR-e HVO-a HB, podružnice Bugojno, a trenutno je i predsjednik Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata. Zeliću su odvjetnici obrane Mlaće i Cikotića spočitali i izjavu u medijima da se borio za Herceg-Bosnu, a ne Bosnu i Hercegovinu, te izjavu da se za BiH kakva je danas nije želio. "Ja sam se borio za Herceg-Bosnu koja će biti sastavni dio Bosne i Hercegovine, a ovakvu zemlju s dva entiteta nitko od nas nije želio ako ćemo biti do kraja iskreni", uzvratio je Zelić nakon čega su branitelji optuženih odustali od pokušaja diskreditiranja svjedoka. Sljedeći pokušaj odnosio se na iskrivljavanje činjenica o početku izbijanja sukoba između Armije RBiH i HVO-a u Bugojnu.
Svim pripadnicima Hrvatskog vijeća obrane čestitam 32. obljetnicu utemeljenja HVO-e.
Poštovane obitelji poginulih i nestalih branitelja, poštovani logoraši, ratni vojni invalidi, dragovoljci i veterani Hrvatskog vijeća obrane.
Hrvatsko vijeće obrane imalo je ključnu ulogu u obrani i opstanku Hrvata u Bosni i Hercegovini. Zbog nesebične žrtve koju su podnijeli pripadnici HVO-e u obrani svojih obitelji i domovine neka ovaj dan ostane trajno zabilježen u povijesti i sjećanju hrvatskog naroda.
Hvala svim pripadnicima HVO-e i njihovim obiteljima koji su bili ponos hrvatskog naroda.
PREDSJEDNIK HRVATSKE UDRUGE LOGORAŠA
DOMOVINSKOG RATA U BiH
Miroslav Zelić