Prvi svjedok Odbrane izjavio je da su zatvorenici u Bileći u proljeće 1992. godine redovno dobijali hranu i imali uslove za higijenu.  

Miomir Damjanac, koji je svjedočio na poziv Odbrane Borisa Bošnjaka, rekao je da je u svibnju i lipnju bio raspoređen na obezbjeđenju zatvorenika u Bileći.

“U tom objektu su prije rata bile učionice pitomaca vojne škole. Bilo je uslovno, na podu je bio parket. Mi smo organizovali hranu iz vojne kuhinje. Šta je jeo naš vojnik, jeo je i zarobljenik”, kazao je Damjanac.

Kako je rekao, tu su bili zatvoreni ratni zarobljenici, odnosno vojno sposobni muškarci. Na samom početku, naveo je, bilo je i žena, koje su “vjerovatno dovedene iz neke zone borbenih dejstava”.

Svjedok je kazao da se sjeća da su jednom puštena lica starija od 60 ili 65 godina, kao i žene. Napomenuo je i da je učestvovao u razmjeni “svi za sve” koja je organizovana u kolovozu 1992. godine.

“Mi smo sproveli zatvorenike autobusima. Dobivali smo naše zarobljenike. Tu je bio i moj stric Drago, koji je bio u lošem stanju u odnosu na ove što smo mi predali”, izjavio je Damjanac.

On je rekao da je u zatvoru bio i Boris Bošnjak, koji je imao ingerencije u vezi sa rasporedom smjena, higijenom i prijemom novih zatvorenika, ali nije mogao donositi neke bitnije odluke.

“O statusu zarobljenika odlučivala je viša instanca, mi smo bili krajnji izvršioci”, kazao je Damjanac.

Borisu Bošnjaku, Milošu Mavraku, Miodragu Grubačiću i Iliji Đajiću je na teret stavljeno da su učestvovali u premlaćivanju zatočenika u nekadašnjoj kasarni “Moše Pijade” u Bileći, te da su omogućavali drugima da ulaze i udaraju zatvorenike.

Bošnjak je, prema optužnici, bio pripadnik Sedmog bataljona Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS) i obavljao je dužnost komandira straže, a ostala trojica bili su stražari, takođe pripadnici VRS-a.

Upitan od tužioca Adisa Nuspahića da li je siguran da su tu bili zatvoreni ratni zarobljenici, svjedok Damjanac je odgovorio da je bila prostorija u kojoj je bilo oružje, koje je predato kada su dovoženi zarobljenici.

Svjedok je nabrojao stražare koji su obavljali poslove kao i on, uključujući Đajića i Grubačića. Rekao je da ne zna Miloša Mavraka i da je bio stražar Miloš, ali ne Mavrak.

Na pitanje da li je bilo maltretiranja zatočenika, svjedok je odgovorio: “Mislim da nije.” On je kazao da ne zna da li su neki bili zatočeni u podrumskim prostorijama.

Nastavak suđenja će biti naknadno zakazan zbog bolovanja i godišnjih odmora članova Sudskog vijeća.