U lipnju 1992. godine pokrenuta je zajednidka vojno-redarstvena operaclja HVO-a, HV-a i HOS-a nazvana,Lipanjske zore”, koja je trajala od 7. do 26. lipnja 1992. godine.  

To je prva velika pobjeda nad velikosrpskim agresorom u ratu na području Bosne i Hercegovine.

Za devetnaest dana, koliko je trajala operacija ,Lipanjske zore”, oslobodena je cjelokupna dolina Neretve i okupirani gradovi u Hercegovini. Pod kontrolu hrvatskih snaga vraćeno je 1 800 četvornih kilometara teritorija.
Većina vojnih struenjaka smatra kako je ova akcija bila prekretnica u ratu u BiH, ali i da je oslobađanjem doline Neretve spašena ijužna Dalmacija.
U operaciji ,,Lipanjske zore” sudjelovalo je više od 5 000 bojovnika.
U sklopu ,,Lipanjskih zora” ,7. lipnja 1992 godine krenulo se u akciiu oslobađanja lijeve obale rijeke Neretve na području Ševaš Njiva. Akcija je vođena pod nazivom ,,Čagalj”. Ovom oslobodilackom akcijom uspješno su odbačene snage srpsko-crnogorske vojske, te su, zauzimanie velikog prostora. stvoreni uvjeti za daljnje oslobodiladke akcije prema Mostaru i Stocu.
Posebnu zaslugu u ovoj akciji imale su postrojbe HVO-a iz Čitluka, Gruda, Ljubuškog i Čapljine, postrojba HOS-a te voinici 4. gardijske brigade HV-a i 156. brigade HV-a.
Nažalost, oslobađajuća akcija je uzela i prve žrtve. Na samom početku akcije Zivot su izgubili hrvatski vitezovi: Dragan Luburić, Vinko Bošnjak, Mate Ćorluka, Mate Glavaš i Vladislav Pandžić.